Trkačko koljeno (sindrom patelofemoralnog stresa; iliotibijalni sindrom, sindrom trenja)

Problemi s koljenom najčešće su ipak prisutni kod prekomjernog trošenja zgloba, takozvano „trkačko koljeno“,  kao česti oblik tzv. sindroma prenaprezanja.  Ova bolna stanja česta su kod trkača i biciklista. Prilikom takvog oštećenja, bol se javlja u području čašice, a može se proširiti i na bedro ili potkoljenicu.                                                                                      Trkačko koljeno (sindrom patelofemoralnog stresa; iliotibijalni sindrom, sindrom trenja) je stanje u kojem iver/patela struže o donji dio bedrene kosti pri pomicanju koljena.

Da bismo jasnije prikazali sistem nastajanja“ trkačkog koljena“ i da bi došli do srži problema krenimo od anatomije. Iliotibijalni trakt je širok nekoliko centimetara i usmjeren je vanjskom stranom natkoljenice, polazi s kostiju zdjelice i završava na vanjskoj strani kosti potkoljenice. Funkcionalna uloga mu je stabilizacija koljena i kukova prilikom hodanja i trčanja.

Sindrom trenja iliotibijalnog trakta nastaje u toku aktivnosti koje se često ponavljaju, kretnje savijanja i ispružanja potkoljenice, a to uzrokuje iritaciju, upalu i bol.

Bol se najčešće javlja s vanjske strane koljena ali se može manifestirati na bilo kojem dijelu vanjske strane noge sve do vrha zdjelice. Analizom pokreta i povezivanjem karika dolazimo do zaključka da je iliotibijalni trak dio lanca koji kreće od mišića sa stražnje i bočne strane glave, a završava na bočnoj strani stopala. Što znači da je tretman usmjeren samo na koljeno potpuno pogrešan i eventualni rezultati su privremeni jer se tretira posljedica, a ne rješava se uzrok zbog kojeg bol nastaje. Bol se javlja nakon dužeg trčanja, u početku samo nakon sportske aktivnosti i nestaje nakon pola sata nakon odmora. U krajnjem slučaju bol ometa i normalan hod. Javlja se kod atletičara, trkača dugoprugaša. Trkači će osjetiti jaču bol pri trčanju nizbrdo jer se kut u koljenu povećava, a tu je još i dodatna sila i opterećenje na mišiće zbog nizbrdice. Područje između spoja kosti natkoljenice i potkoljenice pritisnuto od strane iliotibijalnog traka je bogato krvnim žilama i živčanim završecima gdje se nalaze receptori koji se zovu Pacinijeva tjelešca. Ona funkcioniraju kao proprioceptori kojima je uloga slanje informacija o pokretu i čvrstoći pokreta nakon kojeg slijedi određena reakcija centra za motoriku u mozgu. Bol na vanjskoj strani koljena je zapravo samo krajnja posljedica. Ovaj sindrom se ubraja u sindrome prenaprezanja s vanjskim mehaničkim nastankom. Potrebno je liječiti uzrok, a ne ozljedu. Operacije, fizikalne terapije, injekcije, tablete i ostale metode zaliječenja će se kad-tad pokazati nedjelotvornima ukoliko se ne korigira  uzrok ozljeda.

Rehabilitacijski protokol

Rehabilitacijski protokol ima određene faze i te faze se preklapaju, ne postoji oštra crta kad se prelazi iz jedne faze u drugu. Za početak se preporuča odmor od sportskih aktivnosti; neki stručnjaci predlažu odmor od 3 tjedna, a neki od 3 mjeseca. Neki smatraju da nije potrebno prekinuti sportsku aktivnost nego samo smanjiti intenzitet, a u unzapredovalnom stadiju pauza od 3 do 4 tjedna. Odmor je najdjelotvornije sredstvo, ali i najneprihvatljivije od strane trkača. Stoga je jako važno napraviti detaljan funkcionalan pregled te funkcionalno testiranje cijelog tijela da bi se utvrdio pravi uzrok i krenulo s ciljanim tretmanima. Vježbe istezanja su iznimno bitan segment same rehabilitacije i to vježbe koje su usmjerene na na donji, bočni dio leđa i na mišiće na lateralnoj strani natkoljenice i potkoljenice. Istezanjem se opušta i produžuje skraćena muskulatura. Također se preporučaju i vježbe snage koje su usmjerene na jačanje abduktora.

Kirurško liječenje se razmatra kao opcija kada i nakon primjene konzervativnog liječenja ne dolazi do nestanka simptoma. Operativnim putem se presijeca stražnji dio tibijalnog traktusa u dužini od 2 cm. Tom metodom se postižu dobri rezultati i brz oporavak i povratak sportaša na teren u kratkom vremenskom roku.

Neliječeno stanje može dovesti do toga da se bol javlja pri svakodnevnim aktivnostima pa čak i kod sjedenja kad je koljeno pod kutem od 20 – 30 stupnjeva. Prevencija je jako bitna stavka pa obratite pažnju na neke od faktora koji dovode do nastanka sindroma: greške u treningu,  nagle promjene u intenzitetu i trajanju treninga, neravnoteža u snazi mišića, fleksibilnost, anatomska odstupanja (razlika u dužini noge, spuštena stopala, deformacija koljena, položaj patele) sportska obuća (neprikladna, istrošena) podloga (neravna, tvrda, prenaglno mjenanje terena).