Poplitealni tendinitis

Tendinitis je upalna promjena tetiva. Javljaju se bolovi pri pokretu i osjetljivost na palpaciju. Kronična upala dovode do ožiljaka koji ograničavaju pokrete. Poplitealni tendinitis tzv. sindrom m.popliteusa; je ozljeda poplitealne tetive, koja se pruža od vanjske strane donjeg kraja bedrene kosti, dijagonalno preko koljena do unutrašnje strane gornjeg kraja goljenične kosti. Snaga mišićne kontrakcije se preko tetiva prenosi na kosti uzrokujući pokret. Tetive su  izložene znatno većim silama. Brojne povrede tetiva prolaze asimptomatski i nastaju uslijed preopterećenja; ponavljane inflamacije na mjestu oštećenja postepeno slabe njihovu noseću snagu što može dovesti do rupture. Povrede tetiva uzrokovane su raznim vanjskim i unutarnjim faktorima.

Posljedica prenaprezanja mišića

Ovaj sindrom karakteriziran je bolnošću u području hvatišta tetive poplitealnog mišića na vanjskoj strani bedrene kosti ispred hvatišta lateralnoga kolateralnog ligamenta. Poplitealna tetiva koristi se kao „kočnica“; sprječava da se prilikom trčanja ili hodanja nizbrdo potkoljenica pomakne prema van. Spriječava klizanje bedrene kosti prema naprijed. Poplitealni tendinitis se javlja najčešće kod atletičara i planinara.

Pretjerana i/ili produžena pronacija stopala prilikom trčanja predisponirajući je čimbenik nastanka sindroma. Poplitealni tendinitis javlja se kao posljedica prenaprezanja mišića i veza stražnje strane koljenog zgloba. Ove strukture zajedno sa medijalnim i lateralnim kolateralnim ligamentima, križnim ligamentima i zglobnom čahurom sudjeluju u održavanju posteromedijalne i posterolateralne stabilnosti koljenog zgloba.

Klinički simptomi su bol u poplitetalnoj jami , naročito je izražena pri savijanju koljena od 15-30 stupnjeva, ili pri početnoj fazi savijanja koljena pri ciklusu hoda. Bol i osjetljivost, naročito pri trčanju nizbrdo, javljaju se duž vanjske strane koljena.  Tetive su bolne pri pokretima, njihove ovojnice bubre i nakupljaju tekućinu. Oteklina je bolna i vidljiva.

Rehabilitacijski protokol

Rehabilitacijski protokol ima određene faze i te faze se preklapaju, ne postoji oštra crta kad se prelazi iz jedne faze u drugu Simptomi se povlače mirovanjem ili imobiliziranjem tetive (udlaga, položajni zavoj), primjenom topline (za kronične upale) ili hladnoće (za akutne upale).  Preporuča se odmor od sportskih aktivnosti; osoba ne smije trčati dok je god područje bolno, a još najmanje 3 dodatna tjedna ne smije trčati nizbrdo. Liječenje je u pravilu neoperativno i važni su ortopedski ulošci (naročito klinasti postavljeni ispred pete, mogu pomoći da se stopalo ne uvrće). Kao uvod u intenzivniji segment treninga preporuča se vožnja biciklom te ciljane i stručno vođene vježbe individualnog karaktera.